Tolerancijom protiv nasilja

            Kad bih trebala objasniti značenje riječi tolerancija, pokušala bih to nekako ovako odgovoriti: tolerancija je prekrasna pjesma koja se lako pamti i pjeva i širi se među ljudima kao jeka s planine. Što je onda netolerancija? To je ružna i bučna pjesma puna grubih riječi koja se od svega odbija, a onomu koji je pjeva nanosi zlo.

            U nekim se mojim prijateljima na spomen nasilja, predrasuda i stereotipa počinje razvijati strah. I sami su žrtve neke diskriminacije. Prva žrtva koja mi pada na pamet sam ja sama. Imam plavu kosu. Imam, doduše, i samopouzdanje. Vicevi o plavušama guraju me svakodnevno u skupinu prirodno glupih, a ja se opet, zadovoljna sama sobom, dokazujem i tvrdim da nisam iznimka koja potvrđuje pravilo, već sva pravila, jednostavno, nisu točna. Opet, ima dana kad sam tužna zbog svoje kose.

            Zamislite cijeli  svijet ili  Europu ili samo našu lijepu malu Hrvatsku u kojoj nema ljudi plave kose. Kako žalosno, dosadno i besmisleno! Tada bismo vjerojatno nosili raznobojne kape, ukrase i šešire, bojali kosu, izmišljali frizure.

Svatko se želi dobro osjećati u svojoj koži (i kosi), želi prostor za sebe, želi biti važan i želi biti onakav kakav zaista jest. Sve ostalo je netko drugi.

Laura Vrbetić, 7.a