preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Slava Raškaj" Ozalj

 

110. godišnjica smrti Slave Raškaj i Dan škole OŠ „Slave Raškaj“

 

Naša škola 18.03.  obilježila je Dan škole i  110 godišnjicu smrti  Slave Raškaj, po kojoj je škola i dobila ime.   Slava Raškaj je bila gluhonijema, no imala je i svoj dar, slikanje. Voljela je boraviti u prirodi i crtati tu ljepotu koja ju okružuje.  Mi danas od nje možemo naučiti kako se boriti i biti svoji, kao što se i ona borila sa životom.  

 U njezino vrijeme javnost se negativno odnosila prema gluhonijemim osobama , često su ih  smatrali duševno zaostalim, i u takvom okruženju gluhonijemi su bili obilježeni za cijeli život.  Slavin otac, Vjekoslav Raškaj izborio se da njegova kći dobije obrazovanje i da  bude  smještena  u Bečki zavodu za gluhonijeme, gdje je  završila osnovnu i srednju školu, u vremenu od 1883 do 1892 godine. 

U Beču dobiva prve poduke iz crtanja, te nastaju njeni prvi zabilježeni crteži.  Svoje školovanje nastavila je u Zagrebu gdje završava tečaj za obrtno risanje s odličnom ocjenom. 

Slava je voljela boraviti u prirodi i obožavala ju je od djetinjstva i puno vremena provodila je crtajući upravo prirodu koja ju okružuje. Rijeka Kupa bila je čest motiv njezinih akvarela. Od siječnja do ožujka 1899 godine vrijeme provodi slikajući akvarele po najvećoj zimi i tada su nastali njezini najljepši akvareli sa zimskim prizorima. Jedan od poznatih radova iz tog perioda je "Ozalj u snijegu" .   Slikala je i portrete,  a najpoznatije djelo je njezin vlastiti autoportret.

Na žalost tragično je završila jer je 1902. godine smještena u umobolnicu u Stenjevcu, a umrla je 29. ožujka 1906 godine od tuberkuloze pluća. Pokopana je u Stenjevcu, ali su kasnije njezini posmrtni ostaci preneseni na groblje kod crkve Sv. Vida u Ozlju

Obilježili smo ovaj dan, kao i život i smrt naše Slave, danom“ bez školskih torbi“, sudjelujući u nizu predavanja, radionica i terenskih istraživanja, svatko prema svome interesu, dok je razredna nastava gostovala u područnim školama.

Program obilježavanja 110. godišnjice smrti Slave Raškaj bio je bogat i raznolik. Zanimljivo, stručno i djeci primjereno predavanje o poznatoj slikarici održao je ravnatelj i kustos Zavičajnog muzeja Ozalj mag. phil. croat. et hist. Stjepan Bezjak. 

Na predavanju smo saznali razne zanimljivosti iz Slavina života i stvaralaštva, uključujući i pojedinosti iz njezina djetinjstva, vidjeli smo fotografije prelijepe djevojčice Slave, koja je još kao malena bila ozbiljna i zamišljena. Mogli smo se diviti reprodukcijama njezinih najpoznatijih slika od kojih se neke čuvaju u zavičajnom muzeju, a upoznati smo i s čestim krivotvorinama koje već godinama nastaju na temelju Slavinih slika.

 

Upoznati tako s njezinim životom i kreativnim radom,  učenici su se podijelili u različite kreativne radionice u kojima su imali priliku stvarati vlastite kreativne uratke o Slavi i njezinoj umjetnosti pod mentorskim vodstvom svojih učitelja.

 

Likovna radionica

Za dan škole u našoj su se školi održavale razne radionice, pa tako i likovna. U likovnoj su radionici slikali radove tako da su povezali vjeronauk i likovni.
    Svi kažu da im se radionica stvarno jako sviđa, te da će i druge godine ići u likovnu radionicu. Radionicu su vodili učitelj likovnog Denis Franušić i učiteljica vjeronauka Nikolina Bićanić. Djeca su iznimno zadovoljna voditeljima radionice, jer su jako komukativni i vrlo rado priskoče u pomoć.
    U likovnu se radionicu mogu prijaviti svi učenici škole. Jer svi su kako kažu voditelji " Dobro došli " .

 

Radionica na engleskom jeziku – Slava and Poetry

Kako povezati Slavu Raškaj – gluhonijemu slikaricu – s engleskim jezikom u osnovnoj školi? Vrlo lako, pokazali su nam sudionici i voditelji engleske radionice. Podijeljeni u grupe, učenici su prevodili autorske pjesme o Slavi Raškaj koje su sami napisali, jedni su prepjevavali Slavine pjesme na engleski, a treći crtali motive Slavinih slika kojima su motivirali i povezivali literarne uratke. Svi su marljivo radili, i rezultati su tu! No osim rada, ovdje je bilo i puno smijeha i zabave, a svi su i naučili neki novi zanimljivi detalj o Slavi Raškaj. Voditeljice: Alenka Halić, Anita Kotlar i Tamara Samardžija Matanić jako su zadovoljne ovom grupom.

Prenosimo vam intervjue s dvjema učenicama – sudionicama radionice, Majom Vuljanić i Martinom Novosel:

Glazba riječi

Kakva je ovo radionica? Što stvarate?

Naša grupa prevodi pjesme o Slavi Raškaj na engleski i obrnuto, na hrvatski.

Što vam se sviđa u ovoj radionici?

Sviđa nam se sve! Družimo se i zabavljamo se, slikamo, pišemo i učimo. Ovdje na zabavan način i kroz zajednički rad razvijamo bogatstvo rječnika, i engleskog i hrvatskog. Također možemo razvijati kreativnu uporabu engleskog jezika – koristimo glazbu riječi i stranog jezika kako bismo stvorili pjesmu koja će približiti stoljeća – naše i Slavino.

Zašto baš radionica engleskoga jezika?

Jako volimo engleski. Zato što je lagan za naučiti, a vrlo koristan. Također volimo slušati i pjevati pjesme na engleskom jeziku.

Što više radite na ovoj radionici – zabavljate se ili učite?

Podjednako učimo i u isto vrijeme se zabavljamo. :)

 

Literarna radionica

U ovu radionicu prijavilo se podosta učenika i učenica. Pisali su pjesme i sastavke o Slavi Raškaj, neke učenice su se i likovno izrazile. Od puno dobrih pjesmica učiteljice su odabrale one najbolje i od njih napravile plakat. Voditeljice: Sandra Prebeg i Dušanka Galez  jako su zadovoljne grupom a pogotovo pjesmicama. Prenosimo vam intervjue:

Sandra  Prebeg

Koji je cilj ove radionice?

Cilj ove radionice je da nastanu pjesme o Slavi Raškaj, o njezinom životu, slikama…

Mislite li da se puno zainteresiranih  prijavilo u ovu radionicu?

Da, puno ih se javilo. Mislim da nas ovdje ima dvadesetak.

Jeste li zadovoljni rezultatima?

Jesam. Evo, nastaju pjesmice, sastavci, plakat. Svi rade, nitko nije ostao bez posla.

 

 

Sportska radionica

U školskoj sportskoj dvorani održane su sportske igre pod čvrstom rukom učitelja Tjelesne i zdravstvene kulture, Alberta Bukovca. Sportskim aktivnostima sudjelovali su učenici od 5. do 7. razreda.

Prenosimo vam  intervjue s   Lukom   Matkovićem koji voli nogomet i  Klarom Marković - Mikoć koja trenira rukomet!                          

Zašto volite sport?

L. M: Zato što je zabavan,zanimljiv uživim se u njega i volim ga.

K. M.M: Zabavan je ! J:)

 Na koji se način bavite sportom?

L. M: Treniranjem,igranjem,trčim i vježbam.

K. M.M: Loptamo se. :)

 Kako vam se sviđa ova sportska radionica?

L. M: Zanimljiva je zabavna, ali nije ono što smo očekivali.

K. M.M: Zabavna je i upoznamo nove prijatelje! Vrlo je interesantno, učimo nešto novo…

Koji je cilj ove radionice?

L. M: Da djeca vježbaju i trče.

K. M.M: Da se svi dobro zabavimo!

Zašto se odabrali baš tu radionicu?

K. M.M: Zato što se u drugim radionicama mora pisati, a ja to baš i ne volim!

Koji vam je omiljeni sport?

L. M:  Nogomet!

K. M.M: Rukomet.

 

Putovima Slave Raškaj

Ovogodišnji Dan Škole obilježili smo tako da imamo puno aktivnosti i mi novinari smo ih naravno pratili. Bili smo i u grupi na "terenu" tj.  šetali smo se do muzeja Staroga Grada. U muzeju smo vidjeli puno stvari. Prvo smo išli na izložbu slika... To su slike koje vrijede više nego što si možete zamisliti, a prije su vrijedile puno manje nego u ovo vrijeme. Nakon slika smo krenuli prema ostacima iz prošlosti. Tamo smo vidjeli nekoliko kosti mamuta, prve žlice, kamene sjekirice itd. Stupili smo u drugu prostoriju i tamo smo vidjeli Kršćansko i Tursko oružje. Bilo je vrlo znimljivo. U sljedećoj prostoriji vidjeli smo stare knjige i nekoliko stvari isto. Posljednja prostorija je bila jako zanimljiva. U njoj smo vidjeli neke lutke, vrč, vazu, tanjure itd. U jednom hodniku koji vodi prema izlazu vidjeli smo stare čitanke, knjižice i jednu ispričnicu za školu. Pokraj toga su bile karte i knjižice za željeznicu. Bilo mi je vrlo zanimljivo i lijepo u muzeju. Poslije posjeta muzeju krenuli smo prema crkvi Svetog Vida i tamo smo se odmorili. Nakon toga učenici koji su morali ići u autobus kako bi ih odvezao kući otišli su a učiteljice i nekoliko učenika su otišli kod škole.

I područne škole su u projektu

Slava Raškaj i fizika

Pitate se kakve veze imaju Slava Raškaj i fizika? Za dan škole koji je održan 18.3.2016.g. učenici od prvog do četvrtog razreda područne škole Trg i učenici drugog razreda Osnovne škole Slava Raškaj uz pomoć učiteljica razredne nastave Katice Graše, i učiteljice fizike Maje Madjarić napravili su radionicu u kojoj su otkrili da je bijela zapravo sačinjena od svih duginih boja.  Također su obojili vodu tušem, pričali o zrcalima i o različitim vrstama zračenja. Jeste li znali da sve boje koje vidimo se zapravo odbijaju od površine i da izvori svjetlosti mogu biti umjetni i prirodni? Sve te stvari otkrili su naši vrijedni učenici.

 

Rad Slave Raškaj

Znate li što je sve crtala Slava Raškaj? Najviše su to bili akvareli pejzaža. Tako su se i učenici područne škole Podbrežje i učenici 4. Razreda matične škole okušali u slikanju akvarela. Slikali su različite proljetnice, a dok su se radovi sušili imali su kreativni sportski dio. U posjet im je došla naša ozaljska amaterska slikarica Mira Stepinac koja je ujedno bila i vođa projekta uz učiteljice razredne nastave.

 

Slava Raškaj na plakatu

Jeste li već naišli na plakate ili možda sliko-priče o Slavi Raškaj? Ako niste morate pogledati zanimljive plakate učenika 2. i 4. Razreda PŠ Vrhovac i 3. razreda matične škole. Oni su našli zanimljive informacije o Slavi i stavili to na papir. U tome su im pomogle učiteljice razredne nastave Dubravka Sučec i Alenka Cindrić. Dok su oni otkrivali svašta o životu Slave, 1. i 3. Razred područne škole i 1. razred matične škole pozabavili su se smišljanjem sliko-priča o Slavi Raškaj. U stvaranju zanimljivih priča pomogle su im učiteljice razredne nastave Snježana Čurilović i  Jasminka Žapčić. Sveukupno su napravili 9 radova. 4 sliko-priče i 5 plakata.

 

Slava Raškaj i Uskrs

Kakve veze ima naša Slava s Uskrsom pitate se? Pa to je bar jednostavno za objasniti.naši vrijedni učenici PŠ Mali Erjavec od 1. do 4. Razreda zajedno sa učenicima 1. i 3. Razreda PŠ Zorkovac naslikali su mnogo predivnih uskršnjih pisanica tehnikom kojom je radila naša Slava. U tome su im pomogle učiteljice Gordana Marković-Lukunić, Nada Peretić, Lenka Tanevski… I jesam li već spomenula. Prije početka napornog rada svi su se zabalili predstavom o Slavi Raškaj.

 

Nakon radionica slijedila je priredba posvećena Slavi i dodjela nagrada i priznanja najuspješnijim mladim slikarima koji su sudjelovali na ovogodišnjem Međunarodnom natječaju za najljepši učenički akvarel „Slavini mladi akvarelisti“.

novinari: Karla Benković – Prebeg,

Ana Vergot,

Valerija Ferenac,

Antea Šoštarić,

Paola Ivić

 

 

INTERVJU 
(engl. interview - međupogled) 

  Intervju je razgovor s nekom osobom. Kao novinarska vrsta sastoji se od 

  kraćeg uvoda te novinarskih pitanja i sugovornikovih odgovora. Pisan je

  kao upravni govor, bez komentara i prepričavanja. U uvodu se u nekoliko

  rečenica objasni povod, predstave osnovni podatci i kraća zapažanja o

  sugovorniku.
  Svaki razgovor bi trebao imati povod - aktualni događaj ili popularnost

  intervjuirane osobe. Intervjuirati se može svakoga tko se bavi nečim važnim, zanimljivim, neobičnim.  Sugovornik mora biti neka zanimljiva osoba, ali i ne nužno poznata javnosti.

Oblikovanje intervjua - u nadnaslovu se najavljuje s kime razgovaramo
- naslov intervjua mora privući čitatelja, najčešće je ona neka zanimljiva rečenica koju je izrekla intervjuirana osoba
- u dužim intervjuima poželjno je stavljanje i podnaslova u kojima se prezentiraju najatraktivniji dijelovi
- pitanja se grafički ističu masnim slovima (nepotrebno pisati Novinar/Gost ili Pitanje/Odgovor, ne pisati pitanja velikim tiskanim slovima niti ih započinjati točkicom ili rednim brojem)
- ispred odgovora stavlja se crtica
- odgovore sugovornika treba uvijek obraditi, razgovor moramo urediti (skratiti, izbaciti dijelove koji se ponavljaju ili su nezanimljivi, lektorirati tekst, oblikovati ga u skladu s normama hrvatskoga književnoga jezika)

Savjeti - potrebno je poznavanje teme o kojoj se razgovara, valja se pripremiti za razgovor
- pitanja ne smiju biti dosadna i bezbroj puta ponavljane fraze
- tijekom razgovara važno je slušati sugovornika da mu ne bi postavili pitanje na koje je već odgovorio u nekom od prethodnih pitanja

 

Heroj putnik…

Vjerojatno svi znate našu defektologinju,   Biljanu Šop-Perušić.            

Ali možda niste znali da se iza naše Bibe skriva veliko pustolovno i putničko srce. Da, naša defektologinja voli putovati. Putovala je svugdje po Europi, sa svojim mužem. Najsretniji trenutak bio joj je kada je rodila sina Filipa, u Londonu.

 

Voli tamne boje, a najdraža joj je tamno plava.

Iako ne voli kuhati, kada putuje, obavezno mora otići u neki restoran (najčešće kineski ili tajlandski).

 

Biljana Šop-Perušić voli čitati knjige. Jedna knjiga joj je ostala u sjećanju. Ta knjiga zove se Kradljivica knjiga, a defektologinji je ostala u sjećanju jer ju je držala u neizvjesnosti do samoga kraja, stranica po stranica napetih događaja i  poruka za život. Ta ju je knjiga naučila da se dobro dobrim vraća.

Voli životinje, a najdraža  joj je srna.

Naša defektologinja voli plahe i nježne životinje.

Ne voli mobitele jer oni zrače i odvajaju nas od društvenog života i drugih ljudi.  Ali ipak priznaje da smo u 21. stoljeću te da se moramo prilagoditi  takvom životu.

Voli svoj posao jer voli pomagati ljudima, posebno invalidima. Kako kaže, ima tu nekakvu povezanost s ljudima. Kako netko voli čitati, slušati glazbu, tako naša defektologinja voli pomagati drugima.

I tako zaključujemo da naša defektologinja ima vrlo zabavan život. Stalno putuje, jede u restoranima, voli pomagati, čitati, voli životinje. A najvažnije od svega, voli sve učenike (i ljude) onakve kakvi jesu.

 

novinarka: Antea Šoštarić, 6.r

 

Super-junaci u školskim klupama

Često gledamo akcijske filmove, osobito filmove o super-junacima. Maskiramo se u njih kada je vrijeme maškara, divimo im se, željeli bismo imati neku super-vještinu kao što je letenje ili rendgenski vid ili što god poželimo! Pretvoriti se u velikog zelenog super-jakog tipa u potrganim hlačicama. Bacati paukove mreže iz prstiju.

I tako zaboravljamo da postoje super-junaci i u našoj neposrednoj blizini, samo su oni prikriveni. Ne, nemaju tajni identitet kao Batman, samo ne nose vrlo pripijena odijela i plašteve. Možda bi trebali?

Možda ste pogodili, to su naši učitelji. Snaga i upornost s kojom se oni suočavaju sa svojim svakodnevnim zadacima mogu se opisati jedino kao super-moći. Kako su oni dobili te svoje moći? Je li ih ugrizao ozračeni pauk? Jesu li došli s nekog drugog planeta? Saznajmo! 

Postavili smo učiteljici Matematike Aniti Tuškan neka naoko bezazlena pitanja, a sve u nadi da ćemo otkriti izvor njezine moći. Njezin kripton.

Knjige nas vode u drugačiji svijet

Biste li mogli opisati sebe u samo tri riječi?

Stroga, dobronamjerna, vesela.

Koja vam je najdraža boja?

Volim i plavu i žutu, ali ću se odlučiti za žutu boju jer je vedra, simbolizira sunce, svijetla je i mislim da mi dobro pristaje.

Volite li životinje i koja Vam je najdraža životinja?

Iskreno? Da, ali ih ne volim imati u kući. Mislim da životinjama nije mjesto u kući. Životinje moraju imati svoje mjesto, u prirodi ili dvorištu, a najdraža životinja mi je pas zato što sam se uvjerila da za psa zaista vrijedi izreka “Pas je čovjekov najbolji prijatelj.“

Volite li pomagati drugima?

Da! To me ispunjava. Uvijek vrijedi ono staro, ali zlatno pravilo - koliko uložiš, dvostruko će ti se vratiti natrag. I to je istina. Sve vrijeme koje ulažem u pomaganje drugima višestruko se isplati.

Jeste li ikad volontirali?

Moglo bi se reći da je volontiranje dio moga posla, jer vrlo često odrađujemo dodatne sate, pripremamo učenike za natjecanja, pripremamo obilježavanja raznih događaja i radionice, različite aktivnosti koje nisu dio zaduženja, a sve to bi se moglo nazvati volontiranjem. Ipak, službeno nisam volonter.

Volite li čitati knjige?

Jako volim čitati knjige. Knjige opuštaju, vode te u neki drugi svijet. Iz knjiga učiš, ali i knjige se mijenjaju s tobom – udahneš nekim likovima dio sebe, promijeniš ih, ljutiš se na njih ili odobravaš što one govore. Knjige su često kao ljudi – iznenađuju te, ponekad te razočaraju, ali uvijek ostaneš – zaljubljen u njih.

Koja vam je najbolja knjiga koju ste dosad pročitali?

Možda bih mogla izdvojiti roman Stranac, Alberta Camusa. Svidio mi se način na koji je opisano otuđenje od  čovjeka. Poistovjetila sam se sa strancem jer je bio drukčiji od drugih i društvo ga je odbacilo, a ja mislim da trebamo njegovati to što smo drukčiji. Ali, ta mi je knjiga ostala usječena u pamćenje i zato što sam u srednjoj školi imala prezentaciju te knjige i dobila sam čak dvije petice.

Mijenjati nečiji život nabolje za učitelje je velika pobjeda

Zašto i kada ste se odlučili za posao koji radite?

Za taj posao odlučila sam se 1991.godine kada sam upisala Pedagošku akademiju na Filozofskom fakultetu. Uopće nisam namjeravala raditi kao učiteljica matematike.

Nego???

Tada zaista nisam znala kamo i kuda će me životni put odnijeti. Jednostavno sam – krenula.

Koliko dugo radite ovaj posao?

Ovaj posao radim već dugo, točnije, 22 godine.

Kada biste mogli vratiti vrijeme, biste li izabrali drugi posao?

Iskreno, ponekad, ali samo ponekad razmišljam o tome da promijenim posao. Ali kada na vagu stavim sve za i sve protiv, ipak ostanem – učiteljica.

Kako to???

Zato što je naš posao važan. Čini razliku. Čini razliku za budućnost. Iz naših ruku, iz škole, izlaze mladi ljudi, a ne više djeca, ljudi na koje smo i mi više ili manje utjecali, mladi ljudi s razvijenim mišljenjem, osjećajem za dobro i loše, ljudi koji će otići u svijet i svugdje sa sobom nositi i dio nas. To je velika stvar. A promijeniti nečiji život (na bolje, naravno!), makar na trenutak, makar u nekoj sitnici – za nas je ogromna pobjeda. Kao da smo, ne znam, osvojili Mt. Everest!

Što mislite o svojim učenicima? Kako se mijenjaju s godinama, jesu li drugačiji nego prije? Je li ta promjena na bolje ili na gore?

Učenici su u redu, to su ipak samo djeca sa svim svojim manama i svojim vrlinama. Imaju  dobra i loša razdoblja, bolje i lošije trenutke, kao i svi mi. Ali ne smijemo nikada zaboraviti potencijal koji ta djeca nose u sebi. A taj potencijal bi mogao promijeniti svijet. Na bolje ili na gore? Ne znam. Mijenjaju li se? Da, istina, i oni se mijenjaju kroz generacije, ali i kroz mjesece, dane, trenutke, a isto tako i mi, odrasli – učitelji, roditelji. Svi se mi mijenjamo, pitanje je jedino hoćemo li  promijeniti nešto u svojim i tuđim životima ili se predati i ne učiniti ništa.

Što biste poručili svojim učenicima?

Želim poručiti svojim učenicima, da budu vrijedni i, što god radili,  neka to pošteno i odgovorno obavljaju. Neka se ne predaju, neka ne vjeruju u potpunosti medijima, neka zauzmu svoj stav i ostanu svoji.

Pješačenje i ljenčarenje

Koji su vaši hobiji?

Moj hobi je pješačenje. Taj je hobi dobar za rekreaciju, a šećući malo porazgovaram s ljudima, pročistim misli. Svako malo svakom je čovjeku potrebno da udahne…dugo i sporo…kako bi se opet mogao vratiti u „stvarni svijet.“

Ostane li Vam onda išta slobodnoga vremena?

U ono malo preostalog vremena koje mi ostane nakon  vremena provedenog sa svoje tri kćeri i ostatkom obitelji, najviše volim malo ljenčariti. Nekako si volim uzeti  vrijeme i baš ga - proljenčariti. Kod kuće ne radim samo listiće i ne pripremam gradivo, nego šećem, družim se s obitelji i prijateljima, čitam knjige...

Tajna je otkrivena! Žuta boja, strašno mnogo uloženog vremena i truda i, u onim rijetkim trenucima kada si to možemo priuštiti - ljenčarenje!

 

novinarka: Antea Šoštarić, 6. b

 

HEROJ IZA KNJIGA

Svi ju znamo. Za vas je ona samo školska knjižničarka, ali i ona ima svoj „skriveni identitet“. Mnogo toga niste znali o gđi Jasenki Staničić, no mi smo se potrudili malo pobliže je upoznati.

Prije je puno toga skupljala, a skuplja i danas. „ U djetinjstvu sam skupljala salvete i markice, a i sada skupljam nešto velike važnosti – knjige!“. I profesori su nekad išli u školu i imali najdraže predmete: „Jako sam voljela hrvatski. Sviđalo mi se čitanje i pisanje, a i drage su mi bile profesorice koje su me zainteresirale za taj put u životu.“ Osobito voli, povjerila nam se, peći kolače: „Imam jednu knjigu recepata, ali više volim kolače „iz glave“. Improvizacija se uvijek pokaže najuspješnijom.“  rekla nam je uz smješak.

Je li u knjižnici uvijek sve na svojem mjestu? I gđa knjižničarka katkad pozaboravi gdje je što ostavila: „ Vrlo sam često neorganizirana. Uvijek zaboravim na svoje naočale. Na sreću, sada imaju svoje mjesto u knjižnici.“  Najdraže godišnje doba – kaže knjižničarka – su rana jesen i kasno ljeto: „ Volim ih jer su lijepo ugodno topli, nisu vrući, a još uvijek je sve lijepo i zeleno. I naravno, zbog sočnih jesenskih plodova!“ Nismo se ustručavali pitati ni poznate dileme: lijepo povrće vs. neugledno  povrće – „Radije neugledno, ali zdravo. Ne volim „plastične“ jabuke ili rajčice, naprosto su bezukusne i nezdrave!“

Što je gospođa knjižničarka htjela uopće biti? Doznajmo: „Definitivno nešto u vezi knjige i kulture. Kao knjižničar možeš biti sve što poželiš! Nakladnik, redatelj, novinar... I sviđa mi se ta sloboda izražavanja!“. I jedna zanimljivost za kraj... ako niste znali, gđa Jasenka Staničić se bavila TV kvizovima: „ Da, tako je, sudjelovala sam u tada popularnoj Kviskoteci. U superfinalu sam se natjecala s Mirkom Miočićem. Imali smo jednak broj bodova.“ prisjetila se naša knjižničarka.

Zašto sam odabrala baš našu knjižničarku za ovaj superjunački intervju? Evo, naprosto zato što se divim njezinom radu i strpljenju. Imati posla s tolikim brojem djece i imati strpljenja za njih, i sve to odrađivati sa osmijehom na licu, stvarno je herojski posao. Zato nemojte zaboravljati tko je ona, niti uzimati ju zdravo za gotovo. 

 

novinar: Mihaela Šimunić, 7. r

1, 2, 3, 4 -SUPER-JUNAK!

 

Učiteljica Ivana Colarić, učiteljica matematike visoka je, kako ona kaže,  jadnih 167 cm. Na pitanje koliko ima godina odgovorila je uz smijeh: „Previše.“ Voli nositi, kako kaže, sve što ide uz tenisice. Na pitanje koja joj je najdraža boja i zašto odmah je odgovorila „Plava! Zbog Dinama.“

Jako sam se iznenadila kod je rekla: „Nikad nisam planirala biti učiteljica, a da nisam učiteljica vjerojatno bih  bila inženjer strojarstva, to mi je uvijek bila želja.“

Na pitanje koji joj je najdraži razred diplomatski nije htjela odgovoriti, ali na pitanje kakvu glazbu sluša rekla je: „Sve, apsolutno sve.“  

Učiteljica Ivana predaje matematiku i u mom razredu i ja mislim da je pravedna i da se voli šaliti. Ove, a nadam se i sljedeće godine, ona nam je i razrednica i jaaaaako se veselim maturalcu!

 

Novinarka: Valerija Ferenac 7.b

 

Super-junak  voli gledati – crtiće!

Učiteljica Karla Lenuzzi Jakšić tek je prve godine u našoj školi, a učenici su je već zavoljeli jer je vesela, zanimljiva i pristupačna. Sama sebe opisuje kao kreativnu i energičnu osobu,  smatra se i osjetljivom  i zahtjevnom  osobom  koja puno daje, ali i puno očekuje.  Najviše voli biti u društvu sa svojim prijateljima, s kojima voli razgovarati, zezati se  i smijati .  Zbog toga ne razumije ljude koji su stalno na mobitelima umjesto da se druže, jer je po njezinom mišljenju puno ljepše osobno razgovarati s nekim nego komunicirati samo preko mobitela ili e-maila.  

U slobodno vrijeme se bavi sportom, šeće psa, čita. Nije luda za filmovima, ali kad ih gleda, voli pogledati dobar dokumentarac, komediju ili nekakav akcijski film.   U njoj se još uvijek skriva veliko dijete koje voli pogledati crtiće.  Kao što i priliči učiteljici hrvatskog jezika, više voli pročitati dobru knjigu nego pogledati film. Voli čitati sve, a pogotovo horore i znanstvenu fantastiku.  Jako voli posao koji radi i već je  u petom razredu osnovne škole znala  da želi biti učiteljica hrvatskog jezika.  

Možemo biti sretni što je odabrala upravo taj posao jer sada imamo dobru, upornu, pravednu i veselu učiteljicu hrvatskog.

novinar: Ana Vergot, 5.r

 

U jednom radnom danu  prsti mu tipkanjem prijeđu 20-ak kilometara…

Profesor je Informatike u OŠ Slava Raškaj u Ozlju.

Voli raditi s djecom. A i učenici vole raditi s njim, pa je zato nekima i najdraži predmet - Informatika. Pogodili ste, naš računalni   super-heroj zove se zove se Predrag Matko!

 

M: Dobar dan.

P: Dobar dan.

M: Mogu li vam postaviti par pitanja?

P: Možeš.

M: Zašto ste se odlučili za informatičko zanimanje?

P: Zato što me informatika oduvijek zanimala i jako mi se sviđalo raditi s računalima.

M: Kako vam je u školi?

P: Jako lijepo jer radim posao koji volim.

M: Jeste li zadovoljni svojim radnim mjestom?

P: Zadovoljan sam što radim s djecom. To volim raditi, ali bio bih zadovoljniji kad bi se to zanimanje više cijenilo.

M: Kakvi su Vaši učenici prema Vama, a kakvi ste Vi prema njima?

P: Kakav sam ja prema Vama učenicima, to vi najbolje znate sami, a kakvi ste vi prema meni…mislim da vas ima dobrih i loših. J

M: Što imate za poručiti budućim naraštajima informatičara?

P: Neka budu strpljivi s djecom u radu, neka brinu o potrebama djece i neka ih nauče što više mogu.

M: Hvala Vam i doviđenja.

 

Još nas zanima samo jedna stvar – kakve slatkiše voli naš učitelj Informatike? Ako imate kakvu ideju, javite nam!!!

 

Novinar: Martin Kos, 5. r

 

Wir haben eine Superhelden-Lehrer

    Upoznajte simpatičnu učiteljicu njemačkoga jezika -Vedranu Mikuličin! Uz ovaj članak saznat ćete nešto o njoj.
    Njezina omiljena boja je plava, ali su joj sve lijepe. Voli sve životinje i ne postoji životinja koju ne voli. Pitala sam ju što misli o paukovima rekla je da ju ne smetaju (??!!). Ima djecu, a omiljeni predmet u školi bio joj je hrvatski jezik.

U školi je učila njemački jezik 8 godina i onda ga je studirala još 4 godine. U ovoj školi predaje već 6 godina. Voli njemački jezik zato što joj je lijep, zato što smo kao država dosta bili pod utjecajem njemačkog jezika, zato što je drugi najvažniji jezik za sporazumijevanje u svijetu, vrlo je zastupljen i svakako u životu u raznim situacijama dobro dođe. Voli putovati i pri tome joj je njemački jezik jako od koristi.
    Nadamo se da će i nama njemački jezik biti od koristi na našim budućim svjetskim proputovanjima! Hvala učiteljici Vedrani!

 

                             novinarka:   Karla Benković-Prebeg, 5. r

 

Novinarska skupina Osnovne škole „Slava Raškaj“

 

Jeste li ikada pomislili kako je nešto teško ili nedostupno? Uz posao novinara učite kako učiniti nemoguće, kako upravljati svakom situacijom. Manipulacije s novinarima nema jer oni znaju prepoznati kada im netko ne govori istinu. Novinar je sposoban izaći i pronaći priču te je istražiti i prenijeti na najbolji način. Važno je biti odlučan, ljubazan i uporan. Te osobine su posebice potrebne u suradnji s različitim vrstama ljudi. Novinari su također i organizirani i uvijek na oprezu kako bi prenijeli točne informacije i zadobili povjerenje ljudi.

 

Novinari upoznaju mnoge poznate, slavne i utjecajne osobe. Važno je uspostaviti dobar kontakt s ljudima iz raznih područja jer su svi oni potencijalni izvori informacija. To i olakšava posao novinara jer stvarajući kontakte zna gdje pronaći potrebne informacije i koga upitati o događaju koji ga zanima.  

 

Novinarstvo nije samo posao već i izazov. Potrebna je praktičnost i promišljanje o svakoj situaciji. Ako novinar napiše članak i tada se on zbog greške na računalu obriše, on pošalje članak preko mobilnog telefona jer ga je, naravno, i tamo spremio. Članak je vjerojatno i na laptopu kod prijatelja, za svaki slučaj.

 

Novinar se treba isticati. Kada svi stoje u tišini, on treba voditi ljude. Postavljanje pitanja, znatiželja, ometanje i akcija važni su za novinara. Novinari prate sve, govore glasno i hrabro ono što se drugi boje reći, ne samo na radnom mjestu, već i u svakodnevnom životu.

 

Zar nije super pisati o bilo čemu, o svemu što vas zanima? Prenošenje misli na prazan papir dio je posla. Ne možete biti odličan novinar bez ljubavi prema jeziku, pisanom i govorenom. Novinar razumije značenje riječi i uživa dok ih koristi. Razlika između obične vijesti i odlične vijesti nije samo u činjenicama koje novinari iznose već u načinu na koji iznose te činjenice. Biti novinar nije samo posao  već i strast prema istini i želji da se otkrije. Riječi su snažne i, kad se pravilno koriste, mogu dovesti do jedinstva, kao što i pogrešno upotrijebljene riječi mogu dovesti do kaosa i podjele.

 

Znatiželja je urođena svakom čovjeku, ali posebno je važna za novinara. Mnogi mladi ulaze u profesiju zbog želje da saznaju više o svijetu oko sebe, bez potrebe da se specijaliziraju za neko određeno područje studija. Većina novinara zna malo o puno stvari, a ne puno o jednoj stvari. Novinarstvo proširuje vidike, čini ljude zrelijima i mudrijima. Ono zahtijeva veliku količinu znanja i svaka će informacija koju novinar nauči ili ima biti potrebna prije ili kasnije. Za osobu koja voli čitati i koja želi znati ponešto o svemu, novinarstvo je pravi put.

 

Novinar zna što se događa u svakom kraju svijeta, u bilo kojem trenutku. Vaše će prijatelje samo zanimati neka informacija, ali vi ćete biti ta osoba koja će istražiti informacije i saznati sve prije ostalih. Novinari poput orla lete svijetom da bi vidjeli, razumjeli i osjećali više i bolje.

 

Sve je zanimljivo i zabavno dok ste mladi. Novinarstvo je odlično područje kojim se možete baviti već u mladosti. Žeđ za adrenalinom, aktivnošću i trčanjem za informacijama bit će zadovoljena. Svatko može vidjeti iskru u očima mladog novinara kad radi svoje prve novinarske zadatke.

 

Novinarstvo ti pomaže da budeš bolja i zanimljivija osoba. Novinar ima moć nad drugim ljudima. Ta moć može biti iskorištena na način za pomaganje drugima i poboljša život ili na način da se sebično napreduje. Postoji razlika između želje da se utječe na događaje zbog vlastite koristi i želje da se to učini zbog drugih ljudi. Najbolji novinari prepoznaju svoju ulogu da služe narodu. Oni su kanali kroz koje prolaze informacije i oni interpretiraju događaje. Novinar treba glasno govoriti u ime onih koji to ne mogu.

 

Novinar može biti i pisac i urednik, može učiti o fotografiji i dizajnu, programiranju i društvenim mrežama. Kad novinar intervjuira, piše ili istražuje neki događaj, razvija novi pogled na svijet i ima priliku doživjeti ono o čemu netko samo sanja. Izaberite novinarstvo i iskoristite mnoge mogućnosti koje ono pruža.

 

POSTANI I TI NOVINAR!

 

 

 

Dani kruha u Ozlju

OŠ Slava Raškaj – 16. 10. 2015.

 

16. 10. 2015. u svojoj smo školi proslavili Svjetski dan hrane i posvetili smo ga zdravoj hrani, a posebno kruhu. Na taj način smo zahvalili zemlji na njezinim plodovima. Kruh naš svagdanji koji blagujemo ima niz značenja za hrvatski narod i njegovu tradiciju. On je svakodnevna hrana, ali i tijelo Kristovo. On je spoj darova prirode i mukotrpnog rada ljudskih ruku – od zrna do pogače!

 

Dani kruha ove su godine u našoj školi obilježeni integriranim danom. Ako se slučajno pitate, što bi to moglo biti, taj „integrirani dan“, objašnjenje slijedi: Integrirani dan je dan u kojem su sve aktivnosti vezane za samo jednu temu – ovaj je put to zahvalnost za plodove zemlje.  Tako je nastava organizirana u niz tematskih radionica u kojima su sudjelovali svi učenici škole.

 

Otkud dolazi sva ta raznolika hrana na našem stolu, pitamo se često. Odgovor nam daje povijesno-geografska radionica –Put hrane, koja govori o raznim namirnicama – onim temeljnim kao što su kukuruz i krumpir, ali i o omiljenim slasticama kao što su čokolada i sladoled – kako su došli do nas i koje su sve prepreke te namirnice morale prijeći da bi danas bile na našem stolu. Voditelji radionice bili su učitelji predmetne nastave Povijesti i Geografije, Mara Smičiklas, Duško Gvozdić i Željko Juriša.

Grupa je izradila plakat kojim su prezentirali kako je kroz geografska otkrića hrana došla do nas.

„Jako sam zadovoljan radom grupe jer svi rade jednako,“ rekao nam je učitelj Geografije.

Pitali smo i nekoliko učenica što misle o grupi. „Jako nam je zanimljivo i  zabavno. Svi smo složni i radimo kao tim,“ odgovorile su Marija Marta Mejaški, Petra Ferenac i Melita Vrbetić.

 

Često nam roditelji govore: „Nemoj se igrati hranom!“ No, danas su sva pravila izokrenuta! Što se sve može napraviti od krumpira i kako se s krumpirom može i zabaviti, pokazala nam je grupa pod vodstvom učitelja Likovne kulture Denisa Franušića. Oni su izrađivali  takozvani  “krumpir-tisak“ kojim  su željeli prikazati  i ponoviti što je to grafika i umnožavanje. Krumpir se izrezuje u različite oblike,umače u boju   te se otiskuje na papir. I  tako nastaju vrlo zanimljivi i raznobojni oblici.

„Zadovoljan sam ovom grupom jer je marljiva,“ odgovorio  nam je učitelj likovne kulture.

Pitali smo nekoliko učenika što misle o grupi: „Zanimljivo nam je u grupi jer možemo puno toga naučiti.“  Svi učenici radili su marljivo  i svi su bili složni.

 

Matematika u hrani? O, da! Radionica „Primjena proporcionalnosti“ povezala je matematičke funkcije i obaveznu literaturu svakog kuhara – recepte! Učenici su samostalno izradili smjesu u strogim omjerima te ispekli božanstvene „vafle“ kako bi primijetili i primijenili  matematičku  proporcionalnost na sastojke. Zadovoljne voditeljice  Anita Tuškan i Ivana Colarić komentiraju rad grupe:“ Moraju biti jako pažljivi jer, ako stave previše ili premalo sastojaka,  nemoguće je doći do uspjeha.“

Pitali smo nekoliko učenika što misle o ovoj grupi.  Gabrijela Župčić i  Valentina Valić odgovorile  su nam:“Zadovoljne smo ovom radom grupe, jer smo svi odgovorni i puno radimo, ali se i zabavljamo.“

 

 

 

Kako bi upoznali nove generacije s tradicionalnim načinima spravljanja hrane, učenici ove grupe ispekli su tek ubrane naše domaće kestene na vatri, u prošupljenoj „rajngli.“  

„ Jako sam zadovoljna radom moje grupe,“ odgovorila  nam je učiteljica Mara na pitanje kako se učenici snalaze s vatrom. „Svi su vrlo pažljivi, a kesteni su najslađi, “ zadovoljno kaže i nudi tek pečene kestene, kako kaže „na probu.“

Na pitanje kako su zadovoljni ovom radionicom, učenici Darko Lukežić i Kruno Marković odgovorili  su nam :“Jako nam je zabavno jer smo doživjeli novo iskustvo.“ Izgleda da se svima sviđa ovakav novi pogled na nastavu.

 

       Pod budnim okom učiteljica Dušanke Galez i Sandre Prebeg,  ekipa malih pekara i kuhara tradicionalnih jela od jabuka i krumpira okupila je mnogo djece  zainteresirane za pečenje i kuhanje. Djeca su uz pomoć svojih voditelja zamijesili i razvukli tijesto te ispekli pravu domaću „štrudlu“ od jabuka. Netom ispečenu, blagoslovio ju je naš lokalni svećenik.

 

Za pripremu hrane potrebna nam je energija. Koje izvore energije smo koristili i koja je cijena te energije odgovorila nam je prezentacija radionice pod vodstvom učiteljice fizike, Maje Madjarić Mlačak.

Učenici osmih razreda istražili su koliko se energije utroši za sat vremena pri radu određenih kućanskih uređaja. „To je važno, ako želimo ekonomično upravljati našim kućanstvom!“ rekli su promišljeno mladi sudionici.   „Ali cilj nam je i dokazati da energija ne može nestati nego da samo mijenja oblike, “ dometnula je učiteljica.  Na kraju radionice okupili smo cijelu grupu i pitali ih što su naučili: „Naučili smo kako izračunati energiju i naučili  smo da je skupo peći kolače kod kuće,“ odgovorili su.

 

Nakon fizike – kemija! Pod vodstvom učiteljice Jasminke Dizdarević Gvožđak učenici su radili u radionici koju su nazvali Kemija krumpira.

Istraživanje: Dokazivanje škroba u krumpiru

„Cilj nam je približavanje kemije učenicima na temelju jednostavnih pokusa o tvarima i namjernicama koje svakodnevno koriste,“odgovorila nam je učiteljica Kemije i Biologije.

Učenici Maja Vuljanić i Matija Puljak su nam odlučili izaći u susret i odgovoriti nam na nekoliko pitanja.

„Nama je u grupi super i imamo super ekipu, kroz razne pokuse na zabavan način dolazimo do dokaza da u krumpiru ima škrobi,“ rekli su.

Istraživanje: Gdje se skrio šećer?

Ovaj projekt nisu uspjeli dovršiti, ali nam je učiteljica rekla što su njime htjeli dokazati:

„Htjeli smo dokazati koliko je šećera u namjernicama koje često konzumiramo.Npr. neke namjernice sadrže jako puno šećera, pa smo se tako iznenadili da u 100 grama Cedevite ima čak 85 grama šećera.“

 

Jezikom osjećamo okus hrane, no jezikom o njoj i govorimo. Tradicionalne poslovice i izreke ponukale su  učiteljice stranih jezika da se, zajedno s učenicima, s njima poigraju. Trojezičnu radionicu na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku vodile su učiteljica Anita Kotlar, Tamara Samardžija i Vedrana Mikuličin.  Učenici su izrađivali plakat, pisali izreke i pjesme o hrani na sva tri jezika.

Intervjuirale smo sudionicu radionice, Mihaelu Šimunić, kako bismo saznale detalje o radu same grupe.

„Voliš li ovakav način rada?“ pitale smo je, misleći pritom na nastavu organiziranu u vidu cjelodnevnih radionica s određenom temom. „Da, jako mi je zanimljivo. počeli smo pisati pjesme na temu krumpira, kruha i jabuka, i mislim da će rezultati našeg rada biti fantastični.“

„Što misliš o Danima kruha?“

„Nismo prije ovako obilježavali Dane kruha, ali oduvijek su mi bili FINI….mmmm…“

„Kakva je grupa u kojoj radiš?“

„Grupa je sastavljena od učenika iz različitih razrednih odjela, što mi se sviđa, jer se možemo družiti, ali i učiti jedni od drugih…“

„Voliš li poslovice i izreke?“

„Da, jako volim „kopati“ po internetu, istraživati, tražiti…Često me neke izreke inspiriraju na promjenu.“

„Jesi li se umorila?“

„Hahahaha! NE!“

„Hvala ti na tvom vremenu, Mihaela. Imaš li još što za dodati?“

„Hmmm…da, SRETNI DANI KRUHA!“

Jabuka ne pada daleko od stabla.

The apple doesn't fall far from the tree.

Der Apfel fällt nicht weit vom Stamm.

 

Ljubav ide kroz želudac

Liebe geht durch den Magen.

The best way to a men's heart is t through his stomach.

 

Potato, potato, oh I'm a little potato,

And my best friend is – tomato!

Ich bin sehr klein,

Und ich bin nich allein.

I have many, many friends

In many, many lands.

                 Lorena Guštin, 7. b

 

Kartoffelsuppe ist sehr delikat

Aber auch ist Kartoffelsalat.

Rote und gelbe, sie sind dehr toll,

Tisch ist mit Kartoffeln voll.

Oh, sie schmecken sehr wohl. Mit

Fisch oder mit

Fleisch, das ist

Ein Gericht

Lecker fur dich.

                  Lorena Guštin, 7. b

 

 

„U zdravom tijelu zdrav duh!“ govorimo često, i u posljednje vrijeme razmišljamo o problemu nezdrave prehrane, ali i premalo kretanja. Zato nam je naš učitelj Tjelesne i zdravstvene kulture Albert Bukovac pokazao niz zabavnih i zanimljivih aktivnosti i igara koje možemo raditi s krumpirima i jabukama. Tako smo igrali štafetne igre s krumpirom i žlicom, od najmanjih do najvećih, i odlično smo se zabavili, ali i izmorili. Nakon što smo, dakle, pojeli domaću štrudlu od jabuka, svježe pečene kestene, vafle, naučili stvari iz fizike, kemije, učili njemački, engleski, hrvatski, saznali nešto o geografiji i povijesti, sad zaista možemo reći da imamo zdrav duh – u zdravome tijelu.

 

Razna pripravljena jela i kvarljive sastojke pohranit ćemo u zanimljive izume naših malih robotičara koji su pod stručnim vodstvom učitelja Informatike Predraga Matka na zanimljiv način obradili temu pod naslovom „Pametno se hranimo“, što svima nama može biti koristan savjet za ovaj dan zahvalnosti za plodove zemlje.

Svoje su proizvode, istraživanja i kreativne uratke učenici izložili ne zajedničkom predstavljanju u holu škole.

Razredna je nastava Dane kruha u školi provela  sa simpatičnim likom iz hrvatskih crtića koji već gotovo pedeset godina uveseljava djecu ali ih i nenametljivo poučava pravim životnim vrijednostima. – profesorom Balthazarom. Učenici su mu ispričali što su danas, tijekom predavanja o shemi školskog voća, naučili o zdravoj hrani i zdravom životu. Otpjevali su mu pjesmicu, recitirali o abecedi i školskom životu. Na kraju su se s oduševljenjem s njime i fotografirali.

Profesora Balthazara u školu je doveo gospodin Toni Šarić, voditelj Odsjeka za gospodarstvo i projekte u Gradu Ozlju, koji s puno entuzijazma želi potaknuti djecu da gledaju filmove o ovom dobrom, skromnom i susretljivom profesoru koji pomaže svima. Riječ je  o crtićima iznimne kvalitete, nastalim  u sklopu slavne i u svijetu veoma cijenjene Zagrebačke škole crtanog filma. Na kraju je gospodin Šarić našoj školskoj knjižnici darovao slikovnice o profesoru Balthazaru, na čemu mu  od srca zahvaljujemo!

 

 

 

Novinari:

Valerija Ferenac  i  Leona Radović

Ana Vergot i Karla Prebeg

Antea Šoštarić i Lana Vinovrški

Ivan Vuljanić i Jure Šoštar

 

 

 

 

 

 

 

RADIOAMATERI

by RADIO klub OZALJ 9A1CEU

 

Svi slušamo radio, ali što, ili bolje reći tko zaista stoji iza tih zvučnika, saznali smo u četvrtak, 5. 11. 2015. u OŠ Slava Raškaj.  Saznali smo što su to radioamateri i čime se bave. Naučili što je to pozivni znak, Morseova abeceda, a saznali smo nešto i o razvoju radioamaterstva, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. 

Komunicirali smo preko vlastite antene, netom postavljene u dvorištu škole s drugim radioamaterima iz Poljske, Njemačke i Bjelorusije, a vidjeli smo da možemo pričati čak i s astronautima u svemiru!

Radio klub Ozalj nudi različite aktivnosti za djecu i mlade, a mladi radioamateri sudjeluju i u raznim natjecanjima – potpuno drukčijim od svega što smo do sada vidjeli – goniometriji ili tzv. „Lovu na lisice.“

Želite li naučiti više o radioamaterstvu, želite li se povezati sa cijelim svijetom, imati „svijet na dlanu“ (ili u slušalici) – Postani RADIOAMATER.

 

             Lijep pozdrav svima iliti na „radijski“ 73!

 

 

 

  DJEČJA PRAVA I DUŽNOSTI

 

Uz prava, Konvencija uključuje i odgovornosti djece, kao što je poštovanje prava drugih, osobito svojih roditelja (Članak 29.).

 

Ako svako dijete, bez obzira na svoj spol, podrijetlo, socijalni status, jezik, dob, nacionalnost ili vjeru ima svoja prava, to znači da je odgovorno i za poštovanje drugih osoba te njihovih prava.

 

 

Ako djeca imaju pravo na čist okoliš, trebaju se brinuti i za svoj okoliš.

 

 

Ako djeca imaju pravo na zaštitu od sukoba, okrutnosti, iskorištavanja i zanemarivanja, imaju i odgovornost da se međusobno ne zlostavljaju ili da ne čine jedni drugima štetu.

 

 

Ako djeca imaju pravo na obrazovanje, trebaju učiti koliko god mogu i, kad je moguće, podijeliti svoje znanje i iskustvo s drugima.

 

Ako djeca imaju pravo na ispunjen život, trebala bi ponuditi pomoć svima onima s teškoćama, u nevolji ili žrtvama diskriminacije kako bi i oni mogli ostvariti to pravo.

 

 

Ako djeca imaju pravo na slobodu misli i savjesti, kao i imati svoju vjeru, trebaju poštovati i razmišljanja ili vjerska načela drugih.

 

Ako djeca imaju pravo izreći svoje mišljenje, trebaju mišljenje izražavati kulturno, pristojno i nenasilno.


Školski radio

 

 

 

 

Naši učenici sudjeluju u stvaranju programa internet radija Slavin glas.Naš program pratite na http://slavin-glas.live ili  preuzmite android app

Priloženi dokumenti:
slavinglas.apk

Radijske emisije
Raspored sati 16/17
UDŽBENICI

U prilogu se nalazi popis udžbenika koji će se koristiti u šk. godini 2017./2018.

 

Djeca i mediji

 

U matičnoj školi provedeno je istraživanje o konzumaciji medija djece mlađe školske dobi - vrste medija, sadržaji medija, provedeno vrijeme itd. U nastavku možete detaljno pročitati kojim medijima i koliko su izložena djeca naše škole od 1. do 4. razreda.

Kalendar
« Lipanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Oglasna ploča
UPISI U SREDNJU ŠKOLU
Arhiva dokumenata
CMS za škole logo
Osnovna škola "Slava Raškaj" Ozalj / Podgraj 10A, HR-47280 Ozalj / os-slava-raskaj-ozalj.skole.hr / ured@os-slava-raskaj-ozalj.skole.hr
preskoči na navigaciju